TUGA TI NEĆE POKVARITI FRIZURU
Ako naučiš kako se nosi
Sasvim lijepo pristaje
Uz jesensku robu
Zaogrni je oko ramena
I jedan kraj prebaci preko drugoga
Ali pazi
Visoko uzdigni glavu
Da se njen odsjaj ne ugnijezdi
U podočnjake
Možeš je nositi kao narukvicu
I pustiti neka zvecka
Ili ovjesiti oko vrata
U tajanstvenom medaljonu koji
nikada nikada nikada
Nemoj otvarati
(Osim kad si sama
pred zrcalom
i skidaš sve
svu dnevnu šminku)
Neke žene bez ukusa
Nose je u čizmama
Uz vojnički teški hod
Neke su je razmazale po obrvama
Objesile na uši
Uplele u masnu kosu
Ili im je stalno na vrh jezika
A znam jednu kojoj je uvijek
Na ramenu
Poput zločestog malog majmuna
Moja je besprijekorna:
Svu me je prožela, do korijena kose,
A frizura mi je savršena.
08. 10. 2007.
ALICA U KUTIJI
Bila sam bijesna što ne mogu za tobom.
I moja je ljubav isparila u bijesu.
Jer bijes je bolji od tuge.
I strah je bolji od tuge.
Bijes je najbolji.
Nisam te mogla pratiti.
Ljigavo si spuznula gdje ja ne znam ići.
Gdje se bojim.
I bijesna sam zbog toga.
I sad bih trebala reći,
žalosna,
ali to je teško,
i zapravo nisam.
Jer ja još imam čaroliju,
još mogu ispijati čudne zatravine,
još mogu vjerovati
skakutavim stihovima
još mogu željeti
i vjerovati da je želja
nešto dobavila
još mogu
sve ono od čega ti želiš odustati
Moraš odustati.
Rupe imaju dno.
Ja biram biti u kutiji.
Ja ću iz nje iskočiti
Bit ću pajac
S rogatom kapom
I glupavo ću se smijati
Svima koji me ne shvaćaju
Jača od njih
Jača od tebe
Jača od tuge
Jaka zbog straha
Zbog bijesa koji još imam
Jer bijes je tako lako voljeti
Tako lako poznavati
Tako lako imati
Ne traži ni kap vode
Ni trunčicu ljubavi
Kao žilavo samoživo stablo na hridini
Pojeo me cijelu
Mene crvenu
I nježnu od krumpira
slatkih otočnih
ponosnih na otimačinu
kiše
munja
slabih izgleda
Sve je tu u čarobnome napitku
A neću ga popiti
Jer ovo moram proživjeti
Sama
U zemlji čudesa
Čudnih
Jer ih je nemoguće zamisliti
Jer s njima
Nitko ne može živjeti.
30. 09. 2007.
ZABAVA
Tako elegantno nevažna
i nedarovito prisutna
u svijetu prozirnom od beznađa
upravo je istinski odvratna žena
željela znati moje ime
ah, što je u imenu,
pomislila sam,
i nisam joj rekla
otpuhnula sam dim cigarete
i nju s očiju
nenaviklih na bistrinu kratkoga dometa
stala sam brojati ljubavnike
sve bivši
kao kisele krastavce u tegli
svakome bih sad odgrizla glavu
bijesna zbog dosade koju su mi priuštili
slagati nade pod zablude
obećanja u kajanje
želje u oproštaje
i kad pogledaš malo bolje po
ovome prozirnom svijetu
jedino ona zadržava pogled
ta gadna žena koja bi moje ime
možda ugasim žar
i odem je upoznati.
22. 09. 2007.
... jer ne uspijevam oblikovati pjesmu za ovo što me zaokuplja. A zaokuplja me starenje, kako ga gledati, shvatiti, prihvatiti, zavoljeti. Pjesme iz prethodnih dana oplakuju gubitak mladosti; ali, ta je jadikovka jednako uzaludna kao što je starost neumitna.
A bijesna sam. Zato jer nisam imuna na predodžbu o ženi (= meni) staru 10.000 godina, potječe iz sakupljačke plemenske zajednice i vrijedila je za žene koje bi do 30. rodile 10-ak djece, od koje je većina umrla, a ona sama bi izdahnula negdje između svoje 40. i 50. I nitko se nije veselio njezinoj starosti: postala bi teret zajednici, a malo je mogla pridonijeti.
Zato imamo one priče o zlim staricama, vješticama, ali i mudrim ženama, vidaricama... I zato imamo kult mladosti (+ eksploatacijski motivi tehnološkog globalnog krupnog kapitala).
I zato se ja sad pitam imam li mjesto na svijetu - imam li ga uopće u vlastitoj glavi? Mogu li se voljeti ovakvu, jalovu, nevidljivu svijetu opsjednutom ljepotom mladosti (= plodnosti)? Ja, koja sam izabrala nemati djecu, i koja svoju tjelesnu ljepotu nisam šljivila pol posto dok sam je imala? Ja, koja ću postati još neprivlačnija nego što sam (svijetu, sebi) sad, utonut ću u boljetice svojeg tijela, njegovu krhkost i rok trajanja?
Pitam se, tko će imati posljednju riječ u mojem životu: ta drhtava spodoba ili samouvjerena žena koja sam povremeno uspijevala biti? Hoće li moje narativno ja pripovijedati iskustva sitničavo, zlobno, puno zamjeranja, beznađa i osude? Kako ću voljeti tu ženu kakva bih mogla biti?
Jer, jedino ako je zavolim, prihvatim, nagovorim da ne brunda i ne inati se, jedino se tako mogu s njom udružiti i postati podnošljiva sebi i drugima. Ali, u meni je još uvijek sva sila mladenačke bahatosti, uvrijedim se kad vidim da me muškarac ne zavodi, da mi žena ukazuje povjerenje jer ne može ni zamisliti da bismo bile konkurencija u utrci za sviđanjem, da me mladi više ne pitaju za mišljenje jer misle da njihovo pitanje ne bih uopće mogla shvatiti...
A ljuti me to što moje vršnjakinje potvrđuju sramotnost starosti. Što se povlače u sebe i razgovore o rogobatnosti svih drugih; što niječu svoje biće i glumataju mlađahnost; što škode svojem zdravlju zanemarivanjem menopauze i plaćaju to teškim, obogaljujućim boleštinama, od kojih jedna upravo umire... Zapravo, sad mi se zbog toga plače.
Ne zbog gubitka mladosti.
U MOJEMU KVARTU
umiru prodavaonice
umjesto parte im objese
Obavijest o preuređenju
ili Zabranu plakatiranja
agoniju najave
totalne rasprodaje
skraćeno radno vrijeme
police u kojima zjape rupe
kao povađeni zubi
vonj prašine
Ponekad osvane neka nova
nakinđurena nadobudna i nesigurna
tipična mlada glupača
naglo izrasla od napitka
na koji je nabasala u grotlu
iznad kojeg nestrpljivo korača zec
zapiljen u sat na lancu
uvrijeđena kad ignoriram njen poziv
kao majka kad ne volim njezinu djecu
jer mi ne znače ništa, ta njena djeca
na koju ne mogu potrošiti trenutke,
ta roba koja mi ne pristaje, nije krojena za mene
zaogrnutu oproštajem;
Zluradom mudrošću da u mojem kvartu
drsko samodostatnom poput bradavice
usred gradskoga pupka
opstaju samo prolaznici
auto dijelovi i gume
i predstavništva stranaca.
9. 9. 2007.
Danas je u zagrebačkim crnim kronikama objavljena ova vijest:
05.09.2007 00:05
UBOJSTVO Mladen Mustaček (57) sumnjiči se za smrt majke Adeline (83) Mustaček
Peglom ubio majku i krvav došao u policiju
Autor Ivana Jakelić
ZAGREB - Ubi mi ženu! Kreten mi je ubio ženu! Di je ona sad? Di je on? Jel je mogu vidjet? Ubi mi ženu!... – ponavljao je sinoć malo prije 22 sata Radomir Salatić pred zgradom u Miramarskoj 13b gdje je, kako se sumnja, tog dana oko 14 sati Mladen Mustaček (57) ubio svoju majku Adelinu (83).
Udario je u glavu
Salatić za smrt svoje supruge doznao je, vrativši se, kako je kazao, s “bauštele”, ugledavši gužvu ispred zgrade. Nesigurno stojeći na nogama, cijelo vrijeme je ponavljao “Ubi mi ženu!”, a na koncu je policajce zamolio da ga puste da je vidi.
Prema prvim informacijama Mustaček je oko 14 sati usmrtio svoju majku, udarivši je glačalom u glavu. Što se nakon toga događalo do 19 sati, tajna je koju će razriješiti policijska istraga.
Naime, tek oko 19 sati Mustaček je sav krvav došao u policijsku postaju na Trnju te preneraženim policajcima kazao kako je tog dana poslijepodne ubio majku. Kada su policajci došli do stana na desetom katu zgrade u Miramarskoj 13 b, ugledali su stravičan prizor – ženu koja je ležala u lokvi krvi. Počeli su s očevidom i uzimanjem tragova dok je Mustaček zadržan u policijskoj postaji na kriminalističkoj obradi.
VEČERNJI
- U stanu je nađeno tijelo zasad nepoznate osobe, a počinitelj se sam prijavio u policijsku postaju. Prema njegovoj izjavi, ubojstvo se dogodilo oko 14 sati, a on se policiji prijavio oko 20.30.
Neposredno nakon njegova odlaska, pred ulaz u zgradu došao je žrtvin nevjenčani suprug Radomir Salatić, koji je dotad radio na gradilištu i kojeg nitko nije bio obavijestio da mu je nevjenčana supruga mučki ubijena. Zatečen upitima novinara, Radomir je samo neprestano ponavljao: - Mater je svoju rođenu ubio. Gdje je sad taj lopov?
Salatić je spomenuo da je s Adelinom živio 30-ak godina te da je posljednjih 20-ak godina njezin sin živio s njima u stanu.
- Radio je na Velesajmu i dobio otkaz. Pronevjerio je nekakav novac i do prije 20 dana bio je u zatvoru. Prokockao je i stan i kuću na moru, žena ga je ostavila. Majka ga je primila i eto što joj se sada dogodilo - govorio je šokirani Salatić. Potom se obratio policajcima zamolivši ih da ga puste na 10. kat da posljednji put vidi ženu s kojom je proveo zadnjih 30 godina.
JUTARNJI
Peglom ubio majku i krvav došao u policiju
Večernji list, 05. 09. 2007. 00:05
Jesam, peglom sam te,
Onom koja je čekala da izglača moj neuglađen život
u mirisu cušpajza od jučer za sutra
i kreštanju radija što brine tuđe brige
Ja, sin propalica, bez posla žene i vikendice,
U dugovima prema svima,
A prema tebi najviše,
Jer ti si me osudila na neuspjeh tvojeg majčinstva
i robiju tvoje brige.
Jesam, peglom sam te,
Majko moja rođena,
Meni rođena, a njemu supruga nevjenčana
Meni 57 godina,
a njemu samo ovu, pa deset, pa trideset
Njemu pun tanjur a meni šuška ispod stola
I prijekor
I dar vještog krpanja
Svježe izglačana košulja još topla i kruta
Od želje da bude bolja
Kao naša gradska ulica
U kojoj nitko ne zna
Tko pije tko plaća i kako se živi iza prozora.
Jesam, peglom sam te,
Majko nesmiljena,
Kad si mi okrenula grbaču
Stisnuta od prijekora
Tko si ti da mi uskratiš
Suzu
Ili strepnju?
Majka, nevjenčana supruga, starica i sad lešina
Zauvijek nepoznata osoba.
Jesam, peglom sam te.
Ja, sin propalica, bez posla žene i vikendice
Prije dvadeset dana odgulio robiju zbog pronevjere
A onda opet kažnjen
Manjkom tvoje vjere.
Ja, krv tvoje krvi.
Drustvo,
Vi kojima sam javila za ovaj blog znate što treba znati. Sad šibam 4 odjednom, a ako bude više (da bar!), tu će se naći. Hvala što ste mi napunili baterije, pomakli me s mrtve točke, uključili i sve po redu... Evo sad:
VI GOSPOĐO
Treba naučiti potpuno novi osmijeh
Kad postaneš
Vi gospođo
Izbaciti iz ormara šašave zaborave
Namirisane slutnje i uvrijeđene pokušaje
Neka ostanu samo
Mekane stare cunje
I one ravne cipele u kojima
Vi gospođo
Manje žulja
Treba naučiti sve kutove svjetlosti
I smjestiti se u najtopliji
Zatvoriti prozor kad susjed klimne
Vi gospođo
Uz svoj novi polagani uspravni osmijeh
I pozdraviti zahvalnost ako se javi
Čvrsto zatakni najdraže ja
Pod kapke
I priznaj
Sad ste na redu
Vi gospođo
31. 08. 2007.
NIJE STVAR
u ladici
u glavi
u imenu
u pički
čak ni materinoj
ni u banani
niti u postupku
rasprave
nema je
nije tu ni bila
a ipak si je izgubila
u treptaju oka
dok okreneš glavu
zagledana u nešto što je moglo čekati
ti nesmotrena
šlampava žena
tako sigurna da znaš što je na njoj
i u njoj i oko nje i kako stoji
čak i kad ne znaš izgovoriti
je ne sais quoi
u kričavom šlafroku premećeš i brundaš
ali samo u mislima
smrznuta
na ledu
ostavljaš otiske na čaši
i tako znaš
da si ipak tu
1. 9. 2007.
IZDAJA
Više mi nisi prijateljica.
Napustila si me promišljeno, mučki
Bez pozdrava
Tako postupno da uopće nisam primijetila
Kad su se naši jutarnji pozivi –
Jedino tebi sam mogla ispričati što sam sve sanjala
Jedino sam s tobom vjerovala da je san mogućnost, pitanje dana
– prorijedili
I skratili
I postali
Što ćemo večeras, pa sutra, pa prekosutra, pa
Čujemo se
I knjige si mi odnijela
Jednu
Po
Jednu
Nekom drugom si obećala netko drugi čita
A tako i pjesme filmove
Bilježnice
pune naše budućnosti
Onu skupu haljinu koju smo dijelile, jednom ja, jednom ti
Nož je bio kad si se prestala sa mnom
smijati
Onda sam posumnjala
Ali nisam htjela vjerovati.
Kad te nazovem, pričaš
Kamo ideš s kim ćeš se naći što ćete raditi te večeri
Sutra
Prekosutra
Za vikend
Na ljeto
A ja popodne ispijam kavu
S onima koje zanima
Što sam danas kuhala.
I kad te vidim u gradu
Vitku
Golih ramena
Kosa ti blješti pod suncem neonom svijećama u mraku
Raspričanu s novim prijateljicama,
Okrenem glavu,
Postiđena.
Dođe mi da vam priđem, i kažem
Ne vjerujte joj ništa
To je prevrtljivica
Ostavit će vas
Promišljeno mučki
Bez pardona
Čim shvati da sjedite u gaćama do pupka kupljenim u Nami
I da vam je udobnost grudnjaka važnija
od lakomih pogleda
A možda i prije toga.
Da, ona je
Lakoma
Površna
Možda i priglupa
Ona hoće
Traži
Zahtijeva
Uzima
Ne pita
Troši
Krade kad ne daju bez pokrića
Na šarm
Osmijeh
Obećanje
O kojem uopće ne razmišlja...
Ali onda spustim glavu i odem dalje
Neprimijećena.
I bude mi tako žao što te nisam
Više voljela.
2. 9. 2007.
IZVJEŠTAJ
Kod mene
Ništa novo
Gledam van i mislim si
Što ću danas
Ulicom šetaju
babe s kolačima
Kapa nebeska je nisko
Miševi znaju da će pokisnuti
u rupe su se zavukli
U daljini tutnje vozovi
I nijedan ne kasni
Sad je već kasno za novi list papira
Ili plakanje
Prašina se slegla
Sat napinje žicu
I još malo pa će otkucati
Kao što vidiš
Kod mene sve po starom
Sve manje pameti
Sve manje ludosti.
3. 9. 2007.
MAČKA IZ KOFERA
Rekli su, "Gospođo, to je
vaša osobna stvar,
niste jedina, takvih je tisuću, milijun,
bezbroj vas ima..."
Nevažnih, dakle, jer
osoba nije važna
ne vrijedi osobito
ni osobno
ni kao životna pojava
općenito
ni jedna u milijun
ni bezbroj nas.
I zaista je tako, znam,
Znaju i drugi ali se brane
junačkim desetercem
ili utjehom ljubavi
Koju ja nisam nabavila
Nikada
Pa čak ni kad je bila na rasprodaji
Kao ni mnoge druge stvari
Koje bih sad voljela imati
Neka bar stoje u ostavi
Za nedajbože
Ta krama kojoj smo htjeli vjerovati.
Ali imala sam mačku
Svugdje sam je sa sobom vodila
U koferu
Mislila sam da voli
Biti moja
I uvijek sa mnom
Na putu
Moja mekana topla mačka iz kofera na stranome putu
I onda sam jednoga dana
otišla iz sobe nekim poslom
utabanom stazom nove obaveze
i ostavila otvoren kofer
i moju mačku u njemu
pospanu
sklupčanu
prede kad je dirnem
I nisam je našla kad sam se vratila
Nigdje
Svugdje sam gledala
(Osim na cestu)
Sve sam pitala
Dugo sam dozivala
Nitko nije znao
Davno
Pa sam otišla
Lakšega kofera
I znala sam da je nema
Ali sam i dalje gledala pod auto, u tuđa dvorišta, podrumska okna
Zamalo sam uzela drugu mačku
Već sam je grlila,
Ali znala sam
Nije moja.
Htjela bih s nekime pričati
o svojoj mački
Pitati
i čuti odgovor koji ne boli.
Ne mogu
jer je osobno.
Ali je sanjam
Visoko na nepoznatoj grani
Među pticama
i drugim mačkama
njih milijun
Ušiljenog brka pikira moju sjenu
i nije nimalo tužna.
4. 9. 2007.
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
osobne preokupacije od opce vaznosti
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr